JUGOISTOČNA EVROPA

Redovni ekonomski izvještaj Svjetske banke za Zapadni Balkan: Jesen 2021

U 2021., regija zapadnog Balkana bilježi oporavak brži od očekivanog od recesije izazvane COVID-19 koju je svih šest ekonomija doživjelo 2020. Predviđa se da će rast BDP-a u regiji dosegnuti 5,9 posto u 2021., nakon 3,1 posto kontrakcija u 2020. Predviđeno je da će rast u regiji biti 4,1 posto u 2022. i 3,8 posto u 2023., a očekuje se da će se nastaviti na putu prije krize.

Taj je oporavak posljedica kombinacije domaćeg ponovnog otvaranja i povoljnih vanjskih uvjeta za izvoz regije. Pad stope zaraze i labavljenje ograničenja mobilnosti omogućili su nagli oporavak domaće potrošnje i dolazaka turizma. Snažan oporavak u razvijenim ekonomijama također je dao poticaj potražnji za izvozom regije.

Predviđa se da će stopa siromaštva u regiji nastaviti svoj trend pada prije pandemije 2021. i pasti za oko 1 postotni bod na 20,3 posto, blizu razine iz 2019. godine. Recesija 2020. dovela je do preokreta smanjenja razine siromaštva na zapadnom Balkanu.

Međutim, oporavak je i dalje krhak. Signali ranog upozorenja s tržišta rada zahtijevaju veliku pozornost politike. Stopa nezaposlenosti porasla je u prvoj polovici 2021. u većini zemalja, iako su programi potpore zapošljavanju kao odgovor na pandemiju pomogli ublažiti njezin negativni efekat. Gubitak radnih mjesta zbog recesije i njezinih posljedica nerazmjerno je utjecao na žene i mlade, što bi moglo usporiti napore za podizanje trajno niske stope sudjelovanja u radnoj snazi u regiji.


Pozitivnu perspektivu regiona narušavaju rizici. Dok su fiskalni bilansi počeli da se poboljšavaju kao rezultat snažnijeg ekonomskog učinka, iscrpljeni fiskalni prostor i visoki nivoi duga nastaviće da opterećuju region. U skladu sa globalnim uslovima, inflatorni pritisci na Zapadnom Balkanu su u uzlaznoj putanji. Iako se tempo vakcinacije povećao, Zapadni Balkan i dalje zaostaje za razvijenijim evropskim susjedima, ostavljajući regiju manje pripremljenom da izdrži nove pandemije i rezultirajući uticaj domaćih ili međunarodnih ograničenja kretanja.

Fokus politike treba da se vrati na rješavanje ključnih strukturnih ograničenja za otvaranje radnih mjesta i ekonomsku transformaciju, uključujući slabu produktivnost na nivou preduzeća, nedostatak tržišne konkurencije, ograničenu regionalnu ekonomsku integraciju i slabe institucije. Ova ograničenja su postala još očiglednija sa stresom koji je COVID-19 stavio na regiju.

Ekonomije zapadnog Balkana sada su se našle na ključnoj tački odlučivanja u vezi sa predstojećom zelenom tranzicijom. Globalni iskoraci ka klimatskoj akciji svuda uzrokuju fundamentalne promjene. Izbor potrošača i ponašanje investitora pomjeraju se prema zelenim tehnologijama i novim poslovnim modelima, a zelene politike preoblikuju ekonomske pejzaže. Ozelenjavanje privrede jedne zemlje postaje odlučujući faktor u međunarodnoj konkurentnosti i sposobnosti privlačenja međunarodnih finansija i investicija. Međutim, ekonomije regije još uvijek karakterizira razvojni model koji je nagnut prema poznatim smeđim industrijama.